Osim kroz glavnu gradsku ulicu peśaci su prinuđeni da hodaju saobraćajnicom.Ne zato što trotoara nema, već zato što su na njima parkirani automobili. Fotografije koje dobijamu su za različitih lokacija, ali problem je uvek isti.
I svaki put se nameće isto pitanje, da li u Leskovcu uopšte postoji neko ko želi da zaštiti pešae, jer oni koji bi trebalo to urade očigledno ne rade svoj posao. Na trotoarima automobili stoje popreko, uzduž, preko cele širine trotoara, kao da je to sasvim normalno, a nije.
Majke sa decom u kolicima silaze na kolovoz. Osobe u invalidskim kolicima često nemaju nikakav prolaz. Stariji ljudi obilaze prepreke rizikujući da ih udari automobil. Sve zato što je nekome bilo lakše da se parkira na mestu koje nije parking.
Poražavajuće je to što je ovaj problem odavno poznat. O njemu smo pisali više puta,posale su i kolege iz drugih redakcija, ali reakcije nema, pa smatramo da treba još jedanput pokušati.
Kada se od nadležnih zatraži objašnjenje, odgovor je uvek isti – Leskovac ima samo sedam komunalnih policajaca i ne mogu da postignu.To objašnjenje se ponavlja godinama kad god se ukaže na „komunalni nered“.
Sedam komunalnih policajaca nije dovoljno ni za divlje deponije, ni za spaljivanje guma, ni za bahatu vožnju električnih motocikala na gradskom trgu, ni za nepropisno parkiranje.
Ako nisu dovoljni ni za jedan od tih problema, onda je pravo pitanje za nadležne veoma jednostavno – zašto ih je i dalje samo sedam?
Ili je možda problem u nečemu drugom?
Jer, nije normalno da pešak nema gde da hoda.Nije normalno da roditelj sa dečjim kolicima mora na kolovoz.Nije normalno da osoba u invalidskim kolicima ne može da prođe trotoarom. I nije normalno da se godinama sluša isto opravdanje, dok problem postaje sve veći.
Komunalni red ne postoji zato što lepo zvuči u donetim odlukama. Postoji da bi se primenjivao. Ako se ne primenjuje, onda građani imaju puno pravo da pitaju, ko je odgovoran?
A to što Leskovac nema dovoljno parkinga je druga tema.
