Srpska pravoslavna crkva danas obeležava Lazarevu subotu, u narodu poznatu kao Vrbica – praznik koji podseća na vaskrsenje Svetog Lazara iz Vitanije. Prema Jevanđelju, njega je Isus Hristos vaskrsao četiri dana nakon smrti.
Ovaj praznik uvek pada u subotu pred Cveti, odnosno nedelju dana pre Vaskrsa, i zauzima posebno mesto u pravoslavnoj tradiciji. Vrbica i Cveti čine celinu – dva povezana praznika koja najavljuju dolazak Vaskrsa i simbolizuju radost, obnovu i nadu u život.
Vrbica se naročito vezuje za decu, pa se tog dana mališanima kupuju zvončići koji se nose oko vrata, kao i venčići od vrbovih grančica. U crkvama se organizuju svečane litije, a vernici osvećuju vrbove grančice koje potom nose kući kao znak blagoslova i zaštite.
Na Cveti, koje se obeležavaju dan kasnije, vernici u crkvu donose grančice vrbe i cveće, podsećajući na Hristov svečani ulazak u Jerusalim, kada ga je narod dočekao palmama i cvećem.
Za razliku od Vidovdana, kada se obeležava uspomena na Svetog kneza Lazara, Lazareva subota je posvećena jevanđelskom Lazaru. Njegovo vaskrsenje simbolizuje pobedu života nad smrću i predstavlja uvod u najveći hrišćanski praznik – Vaskrs.
