Odborni Demokratske stranke u Leskovcu Saša Stojanović demantuje optužbe koje je optužbe koje je na račun njegove firme „Benefarm“ izneo na konferenciji za novinare odbornik Gg „Za Leskovac zajedno“ Nebojša Cakić. Stojanović u saopštenju za javnost kaže da je ta konferncija za medije bila prepuna neistina, zamena teza i manipulacija.mMeđutim,kaže Stojanović, „život uči da papir trpi sve i da je često važnije ko je nešto napisao nego šta je prosuto na papir.
Saopštenje prenosimo u celosti.
„Krenimo redom:
Konferenciju je održao Nebojša Cakić, nekadašnji mlađahni jurišnik SPS- a i obožavatelj lika i dela Slobodana Miloševića – za iskrenu vernost nagrađen direktorskim mestom u društvenoj firmi, da bi, malo pre 5. oktobra, dotični gospodin okrenuo ćurak naopako i ušao u DS, šta mi posebno teško pada, i preuzeo rukovođenje lokalnom filijalom jednog fonda. Sve bi to bilo u redu da se istigospodin – tokom bitisanja u lokalnoj skupštini – nije danju predstavljao kaoopozicionar dok je u slobodno vreme veselo šurovao sa SNS vlašću; izjavagradonačelnika o “šest i po godina zajedništva sa njima” kao i to “da im je bio dobar dok im je davao pare” dovoljno govore o elastičnom moralu i čvrstojbliskosti ove osobe sa svakom vlašću. Ako ovo nije dovoljno, možda će biti dovoljne izjave i samog Nebojše Cakića i gradonačelnika da je pomenuti predstavnik navodne opozicije išao u kućne posete gradonačelniku kao i da su se sastajali i u kafani; kafanu mogu da razumem, ali mi opuštena kućna druženjaviše govore o političkom protivprirodnom bludu nego o bilo kakvom ozbiljnomsučeljavanju programskih razlika. Da ne zaboravimo: za vreme trajanja ove nežnekoalicije, DS je je jednako napadana i od strane SNS-a i od lažnih opozicionara načelu sa Nebojšom Cakićem.; ono šta su demokrate trpele posle 2012. godine – progoni I hapšenja – sada je zamenjeno opštom pljuvačinom po DS-u iubeđivanjem nepokolebanih demokrata da DS više nikada neće biti ono šta je bila.
Najgore je što je Nebojša Cakić pravnik ali ne pokazuje pravničko znanje; zato ćenjegovi navodi biti predmet tužbe zbog narušavanja ugleda moje firme; i ne, nećemoći da se poziva na neukost stranke. Da, moja firma jeste registrovana i zakulturu i za izdavaštvo (NBS, ISBN broj) zato što APR beleži samo pretežnudelatnost a ostale su podrazumevajuće; da, na konkursima postoji razlika izmeđupodnosioca projekta (moja malenkost) i korisnika sredstava koji mora da budepravno lice; da, kod projekata se otvara strogo namenski podračun kod TrezoraNBS i ne postoji mogućnost transfera novca unutar računa pravnog lica. Cakić ovone zna ili ne želi da zna, ali će sve moći da lepo objasni na sudu; upozoren je da ne “zaziva zalud ime” moje firme, ali povreda ugleda je nastala i trajaće sve doglasnog demantija, skrušenog izvinjenja ili pravnosnažne presude.
Što se mene tiče, žao mi je što je neko osuđen zbog tehničke omaškeadministracije, posebno ako je to vezano za nešto šta sam činio i za sebe i za grad;na žalost Cakića, festival nije žurka u gradonačelnikovom dvorištu sa okresivanjemjorgovana, šetanjem kućnog ljubimca i podučavanjem kanarinaca novim arijama ; festival je organizacija koja traje cele godine, odvija se u nekoliko burnih dana I traži podršku grada i države. Elem, znam da sam podneo zahtev za projekat i znamda sam izveštaj o projektu – sa dokazima o svim troškovima –blagovremenopodneo, čime je završena moja obaveza prema gradu kao sufinansijeru.
Moj jedini zadatak kao opozicionog odbornika, a ne verujem da ću to biti I u narednim mandatima skupštine, jeste da likove poput Nebojše Cakića, i njegovogmanjinskog akcionara kolektivne pameti, držim podalje od studenata i čistotenjihove borbe za slobodu; zato što ova obavezna socijalna distanca više nije pitanjepolitike već političke higijene.
Ništa više. Ali i ništa manje od toga.“
