Srpska porodična slava je prvo kulturno dobro iz Srbije upisano na listi registra nematerijalnog kulturnog nasleđa Uneska.

Slavljenje sveca, zaštitnika porodice, ustanovljeno je kada su Srbi iz Paganstva prelazili u Hrišćanstvo. U zavisnosti od toga u koje vreme je porodica primila hriščanstvo, slavio se i Svetac čije se ime u crkvi toga dana obeležavalo. Srpski narod najčešće slavi Svetog Nikolu i Svetog Arhangela Mihaila. U 11. i 12. veku sve veći broj porodica u Srbiji počinjalo je sa slavljenjem Sveca – zaštitnika kuće, a slavu, kao važan porodični praznik ustanovio je Sveti Sava krajem 12. i početkom 13. veka, pojašnjava za STAV Slađana Rajković, etnolog Narodnog muzeja Leskovac.

Crkva beleži da je prva slava koja se kao slavljenje Sveca obeležena u Ohridu, u današnjoj Severnoj Makedoniji, 1018.godine, kada su se proslavljali Ćirilo i Metodije. Naime, prelazak slovenskih naroda u Hrišćanstvo počeo je sa juga tadašnje velike Srbije, a njen rodonačelnik, Sveti Sava, 1219. godine, proglašava samostalnost Srpske Pravoslavne Crkve od ohridske arhijepiskopije . Otuda ne čudi podatak da se i danas u Severnoj Makedoniji u nekim porodicama proslavlja Slava, a zabeleženo je da su je kao svoj praznik proslavljai i katolici u Dalmaciji i Vlasi koji su se izjašnjavali da su srpske nacionalnosti.

Godine 2014. srpska Krsna slava upisana je na Uneskovu reprezentativnu listu nematerijalnog kulturnog nasleđa, uz još više od 350 narodnih običaja i igara iz celog sveta.

Od davnina do danas običaj je da se Slava proslavlja i po nekoliko dana.

Prenošena s kolena na koleno, od oca na sina ili na neudatu ćerku ako u kući nema sinova, slava je do danas ostala jedina neprekinuta tradicija Srba.

STAV

FREE
VIEW