Svako, u svom životu, makar jednom, dođe u situaciju koja ga odredi kao čoveka. Vreme u kojem se nalazimo je ono koje iz mnogih od nas izvlači samu srž našeg bića, naše vaspitanje, moralne norme, porodične i društvene vrednosti, naše granice.
Došlo je takvo vreme, da sada postoji samo jedna podela. Vreme u kome su, sa jedne strane sloboda, čast, moral, pravda, dostojanstvo i solidarnost, a sa druge poniznost, pokvarenost, beščašće, nemoral, bekrupuloznost…
Ili đaci, ili Ćaci!
Ovo vreme je ono koje određuje kako ćemo biti zapamćeni. Neki kao heroji koji su prepešačili Srbiju, kao biciklisti koji su išli do Strazbura, kao profesori i nastavnici koji nisu primali platu, neki kao nepravedno i nezakonito otpušteni, neki kao ljudi koji su nesebično pomagali svima prethodno navedenim.
Međutim, neki drugi će, sebi i svojim porodicama, ostaviti beleg kao oni koji su gazili i prebijali đake i studente, kao direktori škola koji su ucenjivali i vređali roditelje, nastavnike i profesore, kao direktori koji su uručivali otkaze, ali i kao potkazivači svojih kolega, u svrhu dokazivanja lojalnosti i gmizavom borbom za pozicijom.
Neko će ostati upamćen kao Relja iz Ćacilenda!
Svako po svom izboru. Onako kako je ko vaspitavan, kako nosi porodično ime, kakvu kičmu i obraz ima.
Jer, „čast i bruka žive dovijeka“.
Došlo je vreme kada je Srbija, i njeni igrađani, poželela da povrati čast, a da bruku sa sobom ponesu oni koji za bruku, očigledno, ne znaju. A sa brukom i odgovornost!
Aleksandar Drašković
