Badnji dan je jedan od najlepših i najsadržajnijih praznika u hrišćanskoj tradiciji. Predstavlja poslednji dan Božićnog posta i neposrednu pripremu za proslavu rođenja Isusa Hrista. Ime ovog praznika potiče od reči „bdeti“, jer se uoči Božića nekada bdilo i s nestrpljenjem iščekivala radosna vest.
Za Badnji dan vezan je veliki broj običaja i narodnih verovanja koji vode poreklo iz daleke prošlosti, spajajući hrišćansku duhovnost sa starim narodnim tradicijama.
Svečanost počinje u rano jutro, pre izlaska sunca, kada domaćin sa muškim naslednicima odlazi u šumu po badnjak, najčešće od hrastovog drveta. Badnjak simbolizuje drvo koje su pastiri doneli u vitlejemsku pećinu kako bi zagrejali Bogomladenca.
Pre nego što se drvo poseče, domaćin mu se obraća rečima „Dobro jutro“ i posipa ga žitom. Drvo se seče sa istočne strane, kako bi palo ka istoku.
Badnje veče je strogo porodični praznik. Najvažniji trenutak je večera, koja je uvek posna, ali bogata i raznovrsna. Ispod stola ili u uglu prostorije unosi se slama, koja simbolizuje jasle u kojima je rođen Hristos. U slamu se često stavljaju slatkiši i orasi koje deca traže, pijučući poput pilića.
Na trpezi se obavezno nalaze prebranac, riba, posna pogača, med, orasi, suve šljive i vino. Veruje se da broj jela treba da bude neparan.
Verovanje je da ponašanje na Badnji dan utiče na sreću i blagostanje porodice tokom cele naredne godine. Smatralo se da na ovaj dan ništa ne treba iznositi iz kuće niti pozajmljivati, kako se ne bi „iznela“ sreća i bogatstvo.
Badnji dan je i vreme za mirenje. Sve stare svađe trebalo bi ostaviti iza sebe, jer se verovalo da pomirenje na ovaj dan donosi mir tokom cele godine.
